среда, 8. април 2009.

Zevati preko celog oblacnog dana da li je to samo zbog sna?
A tako se retko secam snova, celih prica iz snova. Skakaonica od tri metra visine na bazenu. Stajes na nju cuju se i glasovi oko nje. Nekako ti nozni prsti zagrle kraj daske za skakanje. Pogled je valjda uvek samo ispred nikako dole. blagi pocucanj, jedan ili dva i skok uvis. Setiti se skoka i onda leta prema vodi nije lako. Sastavljenim i ispruzenim nogama rukama uz telo ispruzenih saka stisnutih uz noge kao u stavu mirno a sve to uz trnce koji su se sirili telom. Dodir vode zatvorenih usti uz otvorene oci...ne secam se tisine pod vodom.Ali je lep osecaj kad izranjas kad te voda izbacuje...Nisam nikada smeo da skocim na glavu sa bilo koje skakaonice u vodu. Rekla je jednom dokazi ljubav i skoci! Sanjam taj skok, skakaonicu ali ne mogu da se setim leta ka vodi?

Нема коментара:

Постави коментар