среда, 8. април 2009.

Nedelja do nedelje uz jednu knjigu...
"Ljudi iz citavog sveta su vec prosli kroz ovo selo, sine-rece otac. Dolaze u potrazi za novim stvarima ali ostaju isti. Odlaze do brega da upoznaju zamak i zakljucuju da je proslost bila bolja od sadasnjosti. Imaju plavu kosu ili tamnu put ali isti su kao i ljudi iz naseg sela.ali ja ne poznajem zamkove u zemljama odakle su oni dosli-odgovori decak.Ti ljudi, kada upoznaju nasa polja i nase zene kazu da bi voleli da ovde zive zauvek-nastavio je otac.Hocu da upoznam zene iz zemalja odakle oni dolaze-rece decak. Jer oni nikada ne ostaju ovde...."Vikend je tek poceo culi smo se preko mobilnog. Odmah mi je sve rekla o sebi cak mi je i preporucila omiljene pisce. Obecao sam da cu procitati ,.bar nesto..A sutra je bila nedelja i dok su deca bila na pozorisnoj predstavi pogledom sam uz kafu trazio njene knjige na policama knjizare koja bas nedeljom radi.Rekao sam joj da godinama nisam procitao nijednu knjigu nije me bilo sramota nego jednostavno nije mi se citalo. Urim i Tumin, gorski kristali, obicni kamencici znakovi ili ne,.. a idu u paruZivot u zelji da se san ostvari je mozda ono sto pokrece svaki dan sa osmehom?A ne znam zasto knjigu citam bas polako stranicu po stranicu ne preskacem nijedan opis. A mladic iz knjige nije godinu dana spomenuo nijednom trgovcevu cerku a radovao joj se i cekao je godinu dana jos kad je pastir bio da je vidi drugi put al eto,..prosla godina a nema ni ovce ni debelu knjigu pod glavom ni poznat put a nije hteo da zivi zivot prodavca kokica ni pastira izabrao je pustinju.SRECA ili SLUCAJNOST?Ovce,kristal,pustinja,trgovceva cerka,prodavac kokica,jedan stari kralj,Samo dva sata brodom i izgubis ili dobijes mnogo a ostajes sam sa sobom.Stigao sam samo do pola knjige, do pola price ali prodavnica kristala na brdu i zelja jednog trgovca i put jednog pastira a sve kroz caj od nane u kristalnim casama ali na brdu. Prica o jednom obicnom putu o zelji da se vide piramide njihovi vrhovi ma sta znacili....ali da li je mozda i ljubav prema jednoj zeni tu negde skrivena?Da li je sve samo u pozitivnom razmisljanju?Da li je tesko podeliti procitanu ili do pola procitanu knjigu sa nekim?Da li ima dana kada vam se uopste ne prica sa nekim ko vam je drag?Da li tisina otkucanih reci moze da zameni dijalog?Da li je obican dan isti oboma koji citaju jednu knjigu a zele da upoznaju onog drugog bas kroz pricu jednog Koelja?Ljubav i knjiga?.......ali meni je i povratak citanju tudjih misli nesto novo posle niza godina." Ne odustaj nikad od svojih snova." govorio je stari kralj. "Prati znakove."a mladic je naucio kroz zivot: " Jezik entuzijazma, stvari ucinjenih s ljubavlju i voljom u potrazi za necim sto se zeli i u sta se veruje."A knjiga ta prica o mladicu je tako rasirenih redova a nema ni 160 stranica a ne zurim kroz redove. Nekako pesak te pustinje i vetar u najavi mozda posle oaze i odmora karavana se nesto i dogodi... .....Dok sam citao njenu knjigu, pomislio sam samo na kisu koja bi zaustavila pesak? A Vetar bi kisu raznosio peskom.Kisa bi bila radost a mozda bi se izgubila kroz pesak?
Da li je sve u VETRU?
..............................................
"Ne razumem tvoje reci."-rece pustinja.Onda shvati da me na nekom mestu, na tvom pesku, ceka jedna zena. I zbog toga, moram da se pretvorim u VETAR.Pustinja je pocutala nekoliko trenutaka.- Dajem ti svoj pesak da bi vetar po njemu moga da dune...A mozda je mladic ubedio i Sunce i Vetar da ne poznaju ljubav?" Jer ljubav ne znaci biti nepomican kao pustinja, niti lutati svetom kao vetar, niti posmatrati sve iz daleka kao Sunce
...procitao sam knjigu izmedju dve nedelje.................
..................NE,cuo je kako govori vetar: " Da sam ti sve ispricao, ti ne bi video Piramide. Zar nisu lepe?Sunce, Vetar,Pesak,a Vetar je donosio i njen OSMEH

..i on rece dolazim.....

Нема коментара:

Постави коментар